Bože Vukušić

Bože Vukušić rođen je 10. travnja 1962. u Šestanovcu, gdje je završio osnovu školu. U Zagrebu je završio srednju školu, a u Splitu započeo studij na Kemijsko-tehnološkom
fakultetu. Novinarstvom se počeo baviti pišući za splitsku „Omladinsku iskru“, zagrebački „Polet“ i beogradsku „Mladost“.

U travnju 1983. prekinuo je studij i otišao u SR Njemačku, gdje je zatražio politički azil i počeo surađivati u emigrantskom dvotjedniku „Nova Hrvatska“, koji je izlazio u Londonu.

Nakon što je Udba likvidirala Stjepana Đurekovića, nastupio je novi ciklus podzemnog rata između jugoslavenske tajne policije i organizacija hrvatskog iseljeništva. Vukušić je uhićen i optužen za organiziranje protuudbaškog udara u kojem je 7. kolovoza 1983. u Karlsruheu smrtno stradao jedan Udbin agent. Tri godine je proveo u samici istražnog zatvora Stammheim pokraj Stuttgarta, a na koncu je osuđen na doživotnu robiju.

Iz zatvora je pohađao dopisne studije suvremene povijesti, politologije, sociologije, psihologije, filozofije, komunikologije i engleskog jezika na sveučilištima u Stuttgartu i Hagenu te je surađivao s nizom iseljeničkih publikacija: „Hrvatski vjesnik“ i „Hrvatski tjednik“ (Australija), „Hrvatska budućnost“ (SAD), „Hrvatski put“ (Kanada), „Hrvatsko pravo“ i „Hrvatska revija“ (Španjolska), „Republika Hrvatska“ (Argentina)…

Predsjednik Hrvatskog državotvornog pokreta Nikola Štedul imenovao ga je 1987. pročelnikom Odjela za politička i načelna pitanja. U toj ulozi, pod geslom „Ususret neovisnoj hrvatskoj državi“, preradio je Statut i Program HDP-a te zagovarao potporu domovinskom nacionalno-osloboditeljskom pokretu koji je predvodio dr. Franjo Tuđman. Vukušić je na zahtjev Hrvatskog društva političkih zatvorenika oslobođen 16. ožujka 1991. – nakon sedam godina i osam mjeseci zatvoreništva – te se vratio u Domovinu.
U kolovozu 1991. pristupio je Zboru narodne garde kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene, a potom je radio u Službi za zaštitu ustavnog poretka i Hrvatskoj izvještajnoj službi.

Kao djelatnik hrvatskih sigurnosnih službi 1993. prošao je obuku kod instruktora CIA-e za obavještajnog analitičara.
Od studenog 1994. do svibnja 2002. radio je u državnoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata RH, u kojoj je vodio projekte osnivanja istraživačkih centara u svim županijama i otkrivanja masovnih grobnica te bio tajnik Vijeća za utvrđivanje žrtava državnog terora SFRJ u inozemstvu. Kao službenik Komisije – ali i kao dopredsjednik Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva, kojem je 1997. bio jedan od utemeljitelja – vodio je prikupljanje dokumentacije i podataka o likvidacijama hrvatskih političkih emigranata te prijenos njihovih posmrtnih ostataka u Domovinu.

Kao službenik Hrvatskog sabora od 1998. do 2006. koordinirao je pripreme komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda, a tu dužnost obavlja i danas kao član vodstva Počasnog bleiburškog voda (PBV). Još u listopadu 2004. godine, naime, sudjelovao je na Obnoviteljskom saboru Počasnog bleiburškog voda u Klagenfurtu, kada je izabran za njegovog tajnika-glasnogovornika, te je u toj ulozi vodio kupnju zemljišta na Bleiburškom polju u Austriji (2004./2005./ 2007.), kao i obnovu i dogradnju spomenika (2005.) te izgradnju kapele u spomen na žrtve Bleiburške tragedije (2007.) i Hrvatskog vojnog groblja (2010.).

Autor je, suautor i urednik više publicističkih bestselera na temu djelovanja jugoslavenskih tajnih službi te Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda (v. pod rubrikom Knjige).

Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman odlikovao je Božu Vukušića Spomenicom domovinske zahvalnosti, Spomenicom Domovinskog rata i Redom hrvatskoga trolista. Dobitnik je brojnih drugih priznanja, među ostalim, književno-publicističke nagrade „Bili smo prvi kad je trebalo“ te zahvalnica Ravnateljstva za inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatskog kluba za međunarodnu suradnju, Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Počasnog bleiburškog voda i Udruge ratnih veterana „Hrvatski domobran“.

Jedan je od utemeljitelja udruge Hrvatski križni put, a glavni tajnik bio je od 2012. do 2015. te ponovno tu dužnost obnaša od 2016. godine.