Vladimir Fuček

VLADIMIR FUČEK

Vladimir Fuček rođen je 26. svibnja 1928. u Zagrebu. Kao još maloljetni pitomac domobranske časničke škole zarobljen je u svibnju 1945. na Bleiburškom polju. Preživio je masakre nad zarobljenicima i Križni put hrvatskog naroda, koji ga je sljedećih tjedana doveo sve do Pakraca, gdje je zbog bolesti oslobođen. Kada se vratio kući, bio je u takvom stanju da ga ni rođena majka nije odmah prepoznala.

Nakon Drugog svjetskog rata, završio je gimnaziju i Pravni fakultet na Sveučilištu u Zagrebu te je potom radio kao pravnik u raznim poduzećima i kao sudac na općinskom sudovima u Krapini i Zagrebu. Umirovljen je 1998. kao predsjednik Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu.

Početkom 90-tih godina sudjelovao je u pripremama obrane Hrvatske od velikosrpske agresije, zbog čega ga je predsjednik RH dr. Franjo Tuđman odlikovao Spomenicom Domovinske zahvalnosti i Hrvatskim pleterom te mu dodijelio čin pričuvnog poručnika Hrvatske vojske.

Bio je jedan od osnivača te dugogodišnji i predsjednik i doživotni počasni predsjednik Udruge ratnih veterana „Hrvatski domobran“, koja okuplja preživjele pitomce domobranskih vojnih škola i postrojbi.

Također, bio je dugogodišnji član vodstva Počasnog bleiburškog voda (među ostalim i predsjednik Časnog suda). Godine 2017. proglašen je doživotnim počasnim potpredsjednikom PBV-a. Od 2012. član je HKP-a, a dužnost zamjenika predsjednika obnašao je od 2012. do 2015. godine.

Vladimir Fuček preminuo je 5. listopada 2021. te je pokopan u obiteljskoj grobnici u zagrebačkim Remetama.