Rad Službe državne sigurnosti/Službe državne bezb(j)ednosti bio je reguliran zakonima te posebnim „Pravilima“ koje je 30. siječnja 1967. – neposredno nakon reorganizacije Udbe i njenog preimenovanja u SDS/SDB – donio tadašnji savezni ministar za unutrašnje poslove Milan Mišković. S vremenom su se ta pravila neznatno mijenjala i nadopunjavala, i to u četiri navrata (kolovoz 1975. / studeni 1984. / siječanj 1989. / srpanj 1990.).
Angažiranje i korištenje suradnika Službe također je bilo regulirano posebnim pravilnicima, propisnicima i uputama (uputstvima) o radu SDS-a/SDB-a (v. tablicu – Zakoni, odluke sa zakonskom snagom, strategije, pravilnici i upute o radu tajnih službi SFRJ od 1942. do 1990.).
Josip Perković i Jan Gabriš u elaboratu „Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove SR Hrvatske u vremenu 1980. – 30. svibnja 1990. godine (rekonstrukcija)“ navode da je SDS primjenjivao dvije vrste sredstava i metoda – operativna sredstva i metode te operativno-tehnička sredstva i metode.
Kako se navodi u spomenutom elaboratu, SDS je koristio tri oblika operativnih sredstava i metoda:
„a) Tajna suradnja – Služba je ostvarivala suradnju s državljanima SFRJ i strancima u SFRJ ili u inozemstvu radi prikupljanja podataka i obavještenja i izvršavanja drugih zadataka.
b) Suradnik – Osoba koja je svjesno, tajno, organizirano i kontinuirano prikupljala podatke i obavještenja ili izvršavala druge zadatke Službe.
c) Operativna veza – Osoba koja je bila u mogućnosti i voljna svjesno, tajno i organizirano davati podatke i obavještenja od interesa za sigurnost i rad Službe (…)“.
Iz poglavlja „Saradnik“ u „Pravilima Službe državne bezbednosti“ iz 1967. – koje smo pronašli u Arhivu Slovenije (signatura AS 1931, oznaka predmeta 2226) – može se vidjeti kako je bio reguliran odnos prema suradnicima SDS-a/SDB-a:
„Suradnik
Točka 16.
Služba državne sigurnosti prihvaća i uspostavlja suradnju s građaninom Jugoslavije ili stranim državljaninom (u daljem tekstu: suradnik) u svrhu izvršavanja određenih zadataka i poslova iz svog djelokruga rada.
Prilikom uspostavljanja suradnje s građaninom Jugoslavije ili stranim državljaninom radnici službe državne sigurnosti su dužni poštivati načelo dobrovoljnosti, humanizma, slobode i prava građana.
Točka 17.
Služba državne sigurnosti uspostavlja trajniju i organiziranu suradnju s pojedinim građanima Jugoslavije ili stranim državljanima u zemlji i inozemstvu kada je to nužno u svrhu izvršavanja poslova iz svog djelokruga rada.
Ova suradnja prestaje kada prestane potreba za uspostavljenim odnosom ili kada suradnik ne želi daljnju suradnju.
Točka 18.
Suradnik Službe državne sigurnosti prikuplja i daje podatke i druga obavještenja o neprijateljskoj djelatnosti, izuzima materijale koji takvu djelatnost dokumentiraju, stvara uvjete za obavljanje tajnog pretresa na mjestu gdje se nalaze dokazi o neprijateljskoj djelatnosti; omogućava primjenu tehničkih sredstava u svrhu otkrivanja neprijateljskog rada i pribavljanja obavještenja radi primjene drugih nužnih mjera; sudjeluje u tzv. dvojnim kombinacijama; izučava i omogućava uključivanje drugih osoba u suradnju sa Službom državne sigurnosti; sudjeluje u provjeri osoba, adresa, tajnih lozinki i u izvođenju tajnih akcija; pomaže u praćenju, stvaranju i pribavljanju foto-dokumentacije, kao i u izvršavanju drugih zadataka iz djelokruga rada Službe državne sigurnosti.
Točka 19.
Odstupanje od načela uspostavljanja suradnje, utvrđenih u prethodnim točkama ovih Pravila, dozvoljeno je kada na drugi način nije moguće otkrivanje ili dokumentiranje neprijateljskog djelovanja stranih obavještajnih službi, tajne i organizirane neprijateljske djelatnosti grupa i organizacija u zemlji i inozemstvu ili pravodobno sprječavanje izvršenja težih krivičnih djela. U takvim slučajevima Služba državne sigurnosti može pridobivati za suradnju i člana grupe ili organizacije koji je sudjelovao u pripremama ili izvršenju krivičnog djela.
Služba državne sigurnosti može, u svrhu otkrivanja i dokumentiranja neprijateljskog djelovanja, ugrađivati suradnika u tajni organizirani neprijateljski rad grupa i organizacija u zemlji, vodeći pri tome računa o svojim obavezama koje bi mogle nastupiti kao posljedica eventualne krivične odgovornosti suradnika.
U navedenim slučajevima, odluku o uključivanju u suradnju osoba ili ugrađivanju suradnika donosi načelnik Službe državne sigurnosti u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove, ili načelnik Službe državne sigurnosti u republičkom organu unutrašnjih poslova, odnosno drugi od njih ovlašteni čelnik organizacijske jedinice Službe državne sigurnosti.
Točka 20.
U svrhu izvršavanja zadataka iz svog djelokruga rada Služba državne sigurnosti može uputiti suradnika u inozemstvo.
Za upućivanje suradnika na izvršavanje posebnih zadataka u inozemstvu nužno je odobrenje načelnika Službe državne sigurnosti u republičkom organu unutrašnjih poslova, uz suglasnost načelnika Službe državne sigurnosti u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove.
Točka 21.
U svrhu prikupljanja podataka o tajnoj i organiziranoj neprijateljskoj djelatnosti Služba državne sigurnosti može uspostavljati suradnju sa stranim državljaninom na osnovi njegovog prijateljskog ili ideološkog stremljenja, materijalne zainteresiranosti ili, u posebnim slučajevima, na temelju tzv. kompromitirajućeg materijala.
Točka 22.
Za uključivanje u suradnju stranog državljanina zaposlenog u stranim institucijama u Jugoslaviji, ili stalno nastanjenog u inozemstvu, suglasnost daje načelnik Službe državne sigurnosti u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove.
Kada se radi o uključivanju u suradnju stalno nastanjenog stranog državljanina u Jugoslaviji, suglasnost daje načelnik Službe državne sigurnosti u republičkom organu unutrašnjih poslova.
Točka 23.
Ako strani državljanin zbog uspostavljene suradnje bude izložen opasnostima u svojoj zemlji, pa je zbog toga napusti, Služba državne sigurnosti dužna mu je pružiti pomoć u rješavanju njegovih osobnih problema, a u slučaju uhićenja pravnu i drugu pomoć.
Točka 24.
Služba državne sigurnosti dužna je pripremiti suradnika, omogućiti mu odgovarajuće uvjete i pružiti mu nužna sredstva za obavljanje prihvaćenih zadataka.
Točka 25.
Služba državne sigurnosti nadoknađuje suradniku stvarne materijalne troškove i izgubljenu zaradu u dinarskim ili deviznim sredstvima, daje obeštećenje u slučaju povrede ili invaliditeta, odnosno oštećenja ili uništenja imovine, kao i drugu odgovarajuću pomoć.
Ako prilikom izvršenja zadataka ili u vezi s njihovim izvršavanjem suradnik izgubi život, Služba državne sigurnosti dužna je pružiti njegovoj užoj obitelji materijalnu pomoć.
Točka 26.
Za uložene napore, izvanredne rezultate, pokazanu odvažnost i hrabrost prilikom izvršavanja zadataka Služba državne sigurnosti može nagraditi suradnika.
Točka 27.
O davanju pomoći, obeštećenja, izvanrednih i stalnih novčanih nagrada suradniku odlučuje načelnik Službe državne sigurnosti u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove, odnosno načelnik Službe državne sigurnosti u republičkom organu unutrašnjih poslova, kao i drugi od njih ovlašteni čelnik organizacijske jedinice Službe državne sigurnosti.
Točka 28.
Uspostavljanje suradnje s građaninom Jugoslavije ili sa stranim državljaninom predstavlja službenu tajnu i radnici Službe državne sigurnosti su je dužni čuvati u smislu odredaba čl. 50 i 51. Osnovnog zakona o unutrašnjim poslovima. (…)
Točka 51.
Dosje suradnika otvara se za osobu s kojom je Služba državne sigurnosti uspostavila trajniju i organiziranu suradnju.
Dosje suradnika s kojim je suradnja prekinuta uništava se, osim za suradnika koji je bio u neprijateljskim redovima. Prilikom izdvajanja dosjea suradnika za uništavanje, iz njih se mogu izuzeti i arhivirati pojedini izvještaji koji imaju posebnu vrijednost.
Za osobe koja nisu u suradničkom odnosu, a pružaju podatke i druga obavještenja Službi državne sigurnosti, ne otvaraju se dosjei, niti se oni vode u evidenciji Službe državne sigurnosti. Njihova imena se samo naznačuju kao izvori podataka na odgovarajućim spisima. Organizacijska jedinica Službe državne sigurnosti za neposredni operativni rad može voditi priručni registar takvih osoba“.
(Napomena: tekst je kroatiziran.)
Unutar suradničke mreže SDS-a/SDB-a, ponovimo, postojala su dva osnovna tipa suradničkog odnosa: operativna veza i suradnik. Svi niže navedeni zaključci o suradničkim odnosima preuzeti su iz studije Brune Esih i Dražena Živića „Prikaz knjige ‘Čuvari Jugoslavije – suradnici Udbe u BiH, 1-4’ i analiza objavljenih dokumenata“. Studija je objavljena u knjizi Marka Markovića „Udbini sinovi“ (Ljubuški, 2004).
Operativna veza niži je stupanj suradnje, premda to ne mora značiti da se radi o manje povjerljivoj osobi. Operativna veza mogla je zadržati taj status ili napredovati u viši stupanj suradnje, tj. u suradnika. Primjerice, operativna veza mogla je biti vrlo pouzdana, ali i nedovoljno pozicionirana unutar sustava Službe, što joj je priječilo napredovanje u suradnički status.
Dakako, vrijedilo je i obratno. Suradnik je također mogao biti prekategoriziran („degradiran“) u operativnu vezu uslijed gubitka pozicije ili smanjenjem pouzdanosti. Mogao je biti i brisan iz suradničke mreže zbog „nedostatka objektivnih uvjeta za nastavak suradnje“. Ti su „objektivni uvjeti“ mogli biti sljedeći: preseljenje, bolest i smrt suradnika ili smrt osobe na čiju je neprijateljsku djelatnost bio usmjeren, pasivizacija praćene osobe, dekonspiracija suradnika tijekom terenskog rada ili suđenja osobi protiv koje je morao sam svjedočiti te, naposljetku, izvršenje zadatka na koji je suradnik bio usmjeren – što uključuje i pripreme za nečiju likvidaciju.
Suradnik i/ili operativna veza koji su u određenom trenutku morali biti „brisani“, bez obzira na razlog tog postupka, mogli su biti reaktivirani u slučaju potrebe ili dobre pozicioniranosti prema osobi ili neprijateljskoj djelatnosti koju se trebalo obraditi.
Prema „području i linijama suradnje“ suradnik je mogao biti zagranični suradnik (radio je po više linija, ali izvan granica SFRJ), suradnik u obrambenim pripremama (u slučaju ratnog stanja), suradnik po liniji kleronacionalizma, suradnik po liniji nacionalizma itd.
U svakom od područja (i/ili linija) supostojali su različiti tipovi suradnje: ugrađeni suradnik (ubačeni ili instalirani), suradnik informator (isključivo je prikupljao informacije), suradnik opservator (opservirao je ljude ili događaje), suradnik „baza“ (nije smio ni pratiti ni prikupljati informacija, nego je isključivo pružao usluge ili konspirativnog boravka službeniku SDS-a/SDB-a na terenu ili pohranjivanja novčanih sredstava, oružja, dokumenata itd.)…
Vrlo pouzdani ili potpuno pouzdani suradnici bili su obučavani u specijalističkim disciplinama kao što su tajnopis, prisluškivanje (OTS/ Operativno-tehnička sredstva) i ostale konspirativne i šifrirane vještine poput uporabe „javke“ (neslužbeni poštanski sandučić dogovorenog mjesta).
